01.10.2011

Pir malograđana

 Autor: Bertolt Brecht;
 redatelj: Paolo Magelli;
 dramaturgija: Željka Udovičić;
 scenografija: Rene Gjurašin;
 kostimografija: Leo Kulaš;
 koreografija: Damir Klemenić;
 odabir glazbe: Ivanka Mazurkijević;
 asistentica redatelja: Helena Petković;
 uloge: Nina Violić, Ana Begić, Milan Pleština, Goran Navojec, Bojan Navojec, Perica Martinović, Iva Visković i Rakan Rushaidat.

Glasoviti i svjetski značajan redatelj Paolo Magelli koncipirao je cjelovit kazališni projekt za Veliku Goricu. Projekt u svojoj osnovi ima kazališni čin, ali – kao svako pravo kazalište – nadilazi okvire teatra i u igru uvlači kulturološke, intelektualne, socijalne, političke i sve druge dimenzije prostora, s ambicioznim stremljenjima u svim pravcima.

Bertolt Brecht jedan je od najvećih suvremenih dramskih autora. Izgradio je smioni kazališni sustav u kojem postupkom očuđenja propituje stvarnost. Uz "Majku Hrabrost" ili "Operu za tri groša" njegov "Pir malograđana" je najpoznatiji i najpopularniji tekst kojemu se kazalištarci širom svijeta stalno vraćaju želeći u njemu i pomoću njega iščitati istinu o svijetu i vremenu.

"Pir malograđana" postavio je Paolo Magelli, veliki redatelj koji iznenađuje originalnim viđenjem u kojem se zazrcali i kazalište i stvarnost, i vječite istine i konkretni povijesni trenutak. U ostvarenju jedinstvene kazališne kreacije pouzdane pomagače ima u izvrsnoj ekipi glumaca kao što su Ana Begić, Nina Violić, Perica Martinović, Iva Visković, Bojan Navojec, Goran Navojec, Milan Pleština, Rakan Rushaidat. Ivana Mazurkijević je autorica glazbe, Leo Kulaš kostima, Damir Klemenić koreografije, scenograf je Rene Gjurasin, a Željka Udovičić dramaturg.

pirmalogradjana2.jpg

PAOLO MAGELLI
Po jednima je kontroverzna osoba, po drugima intelektualac, po trećima kozmopolit, ali svi se slažu da je najintrigantniji redatelj danas u Hrvatskoj. Rođen je prije pedeset godina u Pratu i vrlo je ponosan na svoje toskansko podrijetlo. Prije trideset godina diplomirao je režiju u Firenzi. Zabunom studirao još i slavistiku. I eto mu Slavena. Tada, kao šezdesetosmaš, s lokalnim glumcima buntovno se zatvara pri firentinskom Metastasiju i prisustvuje “lomljenju talijanske ljevice”. Kad mu je ponuđena stipendija izvan Italije izabrao je Rumunjsku, jer mu se tamošnje redateljsko kazalište tih godina učinilo najzanimljivijim u Europi. Godinama je u Beogradu i Zagrebu postavljao sjajne kazališne komade, ali od toga nije mogao živjeti. Materijalnu egzistenciju osigurava režirajući u Njemačkoj, Švicarskoj, Francuskoj i Sloveniji. Njegove režije predstava Dantonova smrt, Feničanke, Nacija, Elektra, Velika magija, Vjera, ufanje i ljubav, Ludi dani, Višnjik, Tri sestre, Ujak Vanja, Mjesec dana na selu, Zločin na kozjem otoku, Ptice itd. smatraju se antologijskima. Prepune su izvornih kazališnih ideja, u stalnom nastojanju da se promisli ideja kazališta u imanentnoj interakciji sa društvom.